Sadržaj

• Sadržaj: Razlika između dobrovoljnih mišića i nevoljnih mišića
• Usporedni grafikon
• Što su dobrovoljni mišići?
• Struktura dobrovoljnih mišića
• Primjeri dobrovoljnih mišića.
• Što su nevoljni mišići?
• Primjeri nevoljnih mišića.
• Ključne razlike
• Zaključak

Razlika između dobrovoljnih i nedobrovoljnih mišića je u tome što su dobrovoljni mišići pod svjesnom kontrolom vlastite volje, dok nenamjenski mišići nisu pod vlastitom voljom.

U ljudskom tijelu postoje tri vrste mišića. Skeletni mišići, glatki mišići i srčani mišići. Skeletni mišići mogu se upravljati prema želji osobe, pa ih se naziva dobrovoljnim mišićima, dok se glatki mišići i srčani mišići ne mogu kontrolirati nečijom željom, pa ih nazivaju i nevoljni mišići. Skeletni mišići nalaze se u obliku snopova mišićnih vlakana, a oni su dugi, nerazgranati i cilindrični mišići, dok su glatki mišići na kraju suženi, pa su vretenasti i mali. Dobrovoljni mišići imaju multinukleatne stanice, a jezgra je prisutna na rubu. Dok nevoljni mišići imaju stanice koje imaju jedno jezgro koje se nalazi u središtu.

Sarcolemma (vanjska membrana) dobrovoljnih mišića je gusta, dok je kod nametljivih mišića tanka. Kontrakcije skeletnih mišića su snažne i brze dok su mišići nenamjenskog mišića ritmični i spori. Budući da su kontrakcije skeletnih mišića jake, tako im je potrebna velika energija. Kontrakcije glatkih mišića su spora, tako da je njihova potrošnja energije mala.

Dobrovoljni mišići su umorni rano i lako zbog veće brzine metabolizma, dok se glatki mišići ne umaraju tako lako čak i nakon dužeg rada. Dobrovoljnim mišićima potreban je odmor nakon određenih intervala, dok mihovoljni mišići ne zahtijevaju počinak, čak ni naše srce sastavljeno od srčanih mišića, radi čitavog života 24 sata dnevno bez ostatka čak nekoliko sekundi. Dobrovoljni mišići čine veći dio tijela bljeskalicom bilo koje životinje ili čovjeka. Sadrže 40% tjelesne mase, dok su glatki mišići prisutni u šupljim organima poput gastrointestinalnog trakta i mokraćnog sustava itd.

Skeletni mišići (skeletni mišići) pričvršćeni su na kosti i kožu specijaliziranim strukturama koje se nazivaju tetivama. Na taj se način stisnu i opuštaju protiv kretanja kostiju dok glatki mišići (nehotični mišići) nisu pričvršćeni za kosti ili kožu i nemaju nikakve veze s kretanjem kostiju. Skeletni mišići imaju jedno podrijetlo i jedno umetanje, tj. Dvije točke pričvršćivanja dok glatki mišići nemaju porijeklo i umetanje.

Dobrovoljni mišići su pod nadzorom somatosenzornog živčanog sustava dok su nevoljni mišići pod nadzorom autonomnog živčanog sustava.

Dobrovoljni mišići pridružuju se disku Z, dok se dobrovoljni mišići pridružuju isprepletenom disku. Troponin je prisutan u svim dobrovoljnim mišićima dok je prisutan u nekim nehotičnim mišićima, tj. srčani mišići.

Sadržaj: Razlika između dobrovoljnih mišića i nevoljnih mišića

• Usporedni grafikon
• Što su dobrovoljni mišići?
  • Struktura dobrovoljnih mišića
  • Primjeri dobrovoljnih mišića.
• Što su nevoljni mišići?
  • Primjeri nevoljnih mišića.
• Ključne razlike
• Zaključak
• Video objašnjenje

Usporedni grafikon

osnova	Dobrovoljni mišići	Nevoljni mišići
Druga imena	Također poznat kao prugasti mišići, prugasti mišići ili skeletni mišići.	Također poznat i kao visceralni mišići, obični mišići, neopterećeni mišići ili nepokretni mišići.
Dio u tijelu	Oni čine većinu tjelesnih bljeskova.	Prisutni su samo u šupljim organima.
Završava mišiće	Imaju jedno podrijetlo i jedan umetak.	Nemaju podrijetlo i umetke.
Prilog s kostima	Pričvršćene su s kostima preko tetiva.	Nisu pričvršćene na kosti.
Vezanje s ostalim mišićima	Pričvršćeni su Z diskom.	Pričvršćeni su pomoću interkaliranog diska.
Struktura	Oni su nerazgranati, dugi i cilindrični mišići.	Male su i na krajevima sužane.
Jezgra	Imaju mnogo jezgara.	Imaju jedno jezgro.
Lokacija jezgre	Njihove su jezgre prisutne na periferiji.	Njihova jezgra je prisutna u središtu.
kontrakcije	Njihove kontrakcije su snažne i brze.	Njihove kontrakcije su ritmičke i sporo.
Potreba za energijom	Potrebna im je velika količina energije.	Potrebno im je manje energije.
Umor	Umorni su rano.	Nisu umorni rano.
Kontrolirao	Kontrolira ih somatosenzorni živčani sustav.	Kontrolira ih autonomni živčani sustav.

Što su dobrovoljni mišići?

Dobrovoljni mišići su oni mišići koji su pod nadzorom naše volje. Ugovaraju se i opuštaju pod svjesnom razinom. Somatosenzorni živčani sustav kontrolira ih. Skeletni mišići su dobrovoljni mišići u našem tijelu. Pričvršćene su s kostima preko specijaliziranih vezivnih tkiva koje se zovu tetive i stežu se te se opuštaju protiv pokreta kostura. Kontraktilna jedinica dobrovoljnih ili skeletnih mišića naziva se sarcomere. Kad se mišiću treba stegnuti, njegova kontraktilna jedinica, tj. Sarkomere se skraćuju i nastaju kontrakcije. Kada se sarcomere produži, dolazi do opuštanja mišića. Sarkomere se sastoje od tri vrste proteina. Aktin, tropomiozin i troponin. Ovi proteini su raspoređeni na poseban način i tvore sarcomere. Klizni pokreti filamenata ovih proteina rezultiraju kontrakcijom skeletnih mišića. Poznata je kao teorija kliznih filamenata kontrakcije skeletnih mišića. Jedan sarcomere je pričvršćen s drugim sarcomere preko Z diska. Skeletni mišići uglavnom rade u parnim oblicima. To upareno djelovanje je antagonističko što se događa u

• Ekstenzori i flekseri. Mišići ekstenzora produžuju ud, dok mišići savijanja flektiraju ud.
• Otmičari i adduktori. Otmični mišići udaljavaju ud od tijela, a mišići adduktora ud usmjeriti prema tijelu.

Struktura dobrovoljnih mišića

Dobrovoljni mišići su konac poput dugih i cilindričnih mišića. Njihova veličina se kreće od 1mm do 30cm. Njihove stanice prekrivene su sarkolemmom koja je prozirna membrana koja se sastoji od dva sloja, plazma i bazalne membrane. Njihova sarkoplazma nalikuje citoplazmi. Njihove su jezgre ovalnog oblika i nalaze se ispod sarkolemme.

Primjeri dobrovoljnih mišića.

Bicepsi i tricepsi u gornjem udu, kvadricepsi i tetive u donjim udovima i mišići pektoralisa su primjeri dobrovoljnih mišića.

Što su nevoljni mišići?

Mišići koji nisu pod kontrolom naše volje nazivaju se nevoljni mišići. Nadzire ih autonomni živčani sustav. Mišići se stežu i opuštaju se, čak i mi ne znamo za njihovu kontrakciju. Vrste nehotičnih mišića su glatki mišići i srčani mišići. Glatki mišići nalaze se u šupljim organima, a srčani mišići u srcu. Srčani mišići su razgranati i pridružuju se interkaliranim diskovima. Miofibrili glatkih mišića nisu raspoređeni simetrično, već su raspršeni. Oni također imaju aktin i miozin, ali ti proteini nisu raspoređeni u sarcomerama. Glatki mišići se polako smanjuju, a umor polako. Dok se srčani mišići snažno stežu tijekom života, bez opuštanja na nekoliko sekundi. Srčani mišići ne trebaju živčani podražaj za svoju funkciju.

Sarcolemma glatkih mišića je tanka. Njihove stanice imaju jedno okruglo jezgro koje je prisutno u središnjem dijelu. Glatki mišići nemaju pruge.

Primjeri nevoljnih mišića.

Primjeri nevoljnih mišića uključuju srčane mišiće srca i glatke mišiće koji se nalaze u šupljim viscerama poput glatkih mišića želuca, jednjaka, mokraćnog mjehura, ždrijela, uretera, maternice i krvnih žila. U gastrointestinalnom traktu guraju hranu peristaltikom, u maternici izazivaju kontrakciju maternice kako bi istjerali fetus tijekom porođaja, a u stijenkama krvnih žila i uretera, održavaju lumen žila i uretera.

Ključne razlike

1. Dobrovoljni mišići su ona vrsta mišića koja su pod svjesnim nadzorom. Oni se kontroliraju voljom osobe, dok se međuvoljni mišići ne mogu kontrolirati na svjesnoj razini. Oni se ne mogu voljno kontrolirati.
2. Dobrovoljni mišići imaju jedno podrijetlo i jedno umetanje dok nenamjenski mišići nemaju porijeklo i umetanje.
3. Dobrovoljni mišići upravljaju somatosenzornim sustavom, dok nenamjenski mišići kontroliraju autonomni živčani sustav.
4. Dobrovoljni mišići imaju mnogo perifernih jezgara dok nevoljni mišići imaju jedno središnje jezgro.
5. Dobrovoljni mišići imaju snažne kontrakcije i stoga imaju visoku potrebu za energijom, dok nevoljni mišići imaju spora kontrakcija i imaju malu potrebu za energijom.

Zaključak

Dobrovoljni i nedobrovoljni mišići su vrste mišića koje se nalaze u tijelima ljudi i životinja. Unutarnja i vanjska funkcija tijela, tj. Lokomocija, kretanje udova, jedenje i probava hrane, disanje, mokrenje, cirkulacija i rođenje djeteta, nastaju zbog funkcija ovih mišića, tako da razlika između njih mora biti poznata.