Razlika između FDM i OFDM
Sadržaj
FDM i OFDM su tehnike multipleksiranja koje se uglavnom koriste u analognom sustavu. Ove se tehnike razlikuju ovisno o razmaku između različitih podkanala (u obliku kompozitnog signala) koji se prenose kroz jedan kanal. Dakle, u FDM-u signali sprječavaju buku odvajanjem signala uz pomoć zaštitnih pojaseva. Suprotno tome, tehnika OFDM ne koristi zaštitnu vrpcu, u stvari omogućava preklapanje signala. Na taj način omogućava se bolja iskorištenost pružene širine pojasa.
Multipleksiranje je tehnika koja omogućava prijenos brojnih signala kroz jedan kanal. Postoje razne vrste metoda multipleksiranja poput TDM, FDM, CDM, WDM, OFDM, itd.
-
- Usporedni grafikon
- definicija
- Ključne razlike
- Zaključak
Usporedni grafikon
| Osnove za usporedbu | FDM | OFDM |
|---|---|---|
| Stajališta za | Frekvencijska podjela multipleksiranja | Ortogonalno frekvencijsko odjeljenje Multiplexing |
| Osnovni, temeljni | Širina pojasa posvećena je nekoliko izvora. | Svi su podkanali dodijeljeni jednom izvoru podataka. |
| Odnos između prijevoznika | Ne postoji veza | Dodavanje broja ortogonalnih nosača |
| Upotreba benda Guard | potreban | Nije obavezno |
| Spektralna učinkovitost | nizak | visok |
| Učinak smetnji | Skloni smetnjama. | Zanemariva podložnost miješanju. |
Definicija FDM-a
FDM (Multiplexing Frequency Division) je podjela spektra u nekoliko pojedinih frekvencijskih kanala. Djeluje na analogne sustave za razliku od drugih tehnika multipleksiranja poput TDM-a. Nezavisni se signali pretvaraju u frekvencijske pojase unutar zajedničke širine pojasa implicirajući tehniku modulacije. Ovi modulirani signali koriste različite nosače poznate kao podnositelji i spajaju se u linearnom zbrajajućem krugu da tvore kompozitni signal za prijenos. Rezultirajući signal može se prenijeti preko jednog kanala putem elektromagnetskih sredstava.
Na prijemniku se signali nadmašuju propusnim filtrima kako bi se izolirali pojedini frekvencijski kanali. Konačno, izlaz filtra pojasa prolazi demoduliran i distribuiran na različitim odredištima.
FDM se provodi samo u slučaju kada je upotrebljiva širina pojasa kanala veća od potrebne propusnosti kanala. Kanali su međusobno razdvojeni neiskorišćenom širinom pojasa koji se nazivaju straže kako bi se spriječilo međukanalno prekrivanje i preklapanje kanala.
Definicija OFDM
OFDM (multiplaksiranje ortogonalnog odjela frekvencije) je tehnika raširenog spektra koja dijeli podatke na veliki broj nosača zasebno smještenih na preciznim frekvencijama. Razmak između ovih nosača pruža značajku ortogonalnosti koja pomaže demodulatoru u otkrivanju ispravnih frekvencija. Međutim, podkanali su usko razmaknuti i preklapaju se jedan s drugim.
Prije razumijevanja značajke ortogonalnosti, moramo raščistiti značenje ortogonalna, što znači da više objekata djeluje neovisno. Stoga u OFDM susjedovi signali ne ometaju jedan drugog. Kako funkcionira ortogonalnost? Razmotrimo primjer naveden u nastavku kada signal koji dosegne svoj vrhunac (najvišu točku) svoja dva susjedna signala bude na nuli ili nuli.
OFDM je rasprostranjena tehnika multipleksiranja koja se uglavnom primjenjuje u najnovijim bežičnim metodama i telekomunikacijskim standardima, poput Wi-Fi 802.11 ac, WiMAX, 4G i 5G tehnologija mobitela, satelita i drugih.
- U FDM-u je cijela širina pojasa podijeljena s nekoliko izvora. Suprotno tome, u OFDM svi su podkanali posvećeni jedinstvenom izvoru podataka.
- Nosači se ne oslanjaju jedan na drugog u slučaju FDM dok OFDM sumira broj ortogonalnih nosača za određenu točku.
- FDM koristi zaštitni pojas, dok je OFDM eliminirao upotrebu zaštitnog pojasa.
- Spektralna učinkovitost OFDM je bolja od FDM.
- Na FDM lako utječu drugi RF resursi, što ga čini ranjivim na smetnje. Suprotno tome, na OFDM ne utječu smetnje.
Zaključak
OFDM tehnika je povoljna u odnosu na FDM jer je spektralno učinkovitija tako što postavlja podkanale usko dok ne stvore efekt preklapanja. Višeslojna distorzija i smetnje u RF glavni su problemi u FDM tehnici, dok OFDM nije imun na ove probleme.
